29. Proizvodnja: pojam, kalkulacija, metode kalkulacije

 
Proizvodnja je temeljna gospodarska djelatnost svake zemlje u kojoj se radom djelatnika i dugotrajne imovine od sirovina i materijala proizvode potrošna dobra namijenjena tržištu za zadovoljavanje njihovih potreba.
- Cilj proizvodnje je proizvodnja potrošnih dobara.
- Prodajom potrošnih dobra se ostvaruje prihod.

Podjela troškova u proizvodnoj i proizvodno-uslužnoj djelatnosti:
- troškovi proizvoda i
- troškovi obračunskog razdoblja.

Zalihe su kratkotrajna imovina.

Zalihe iz razreda 6 - namijenjene su redovitom tijeku poslovanja, u procesu proizvodnje, i za prodaju: zalihe nedovršene proizvodnje, poluproizvoda, gotovih proizvoda.
U bilanci se iskazuju na poziciji aktive c-i kratkotrajna imovina.
Bilanciraju se prema troškovima proizvodnje.

Zalihe iz razreda 3 - troše se u proizvodnom procesu, da bi se dobio proizvod: sirovine i materijali, zalihe sitnog inventara, autoguma, rezervnih dijelova, ambalaže. Nisu za prodaju.
U bilanci c-i
Bilanciraju se prema troškovima kupnje.

Troškove proizvoda čine: troškovi kupnje, troškovi konverzije

Troškovi konverzije su troškovi plaće izrade i opći troškovi izrade.

Razred 6 - bilježi se proizvodnja
600 - proizvodnja

Kalkulacija je postupak kojim se iskazuje sustavni pregled vrste troškova i metode obračuna tih troškova da bi se utvrdila cijena proizvoda, usluga i robe.

Vrste kalkulacije:

1. planske kalkulacije
– služi za utvrđivanje buduće prodajne cijene.
- Elementi ove kalkulacije su planirani troškovi i cijene.

2. stvarne kalkulacije
– služi za utvrđivanje troškova proizvoda ili stvarnih cijena.
- Elementi ove kalkulacije su stvarni troškovi i stvarne cijene.
- kalkulacija u proizvodnji, trgovini, ugostiteljstvu i turizmu

Metode kalkulacija:

I. djelidbene kalkulacijske metode

Ova metoda se najčešće koristi kod proizvodnih poduzeća koja proizvode jedan proizvod s jedinstvenom strukturom troškova. Primjeri: proizvodnja šećera, soli itd.
Također se koristi kod proizvodnje jedne vrste proizvoda. Primjeri: proizvodnja lima različite debljine, kruha različite veličine…

1) čista (jednostavna) ili obična divizijska kalkulacija
a) čista diviziona kalkulacija
Primjenjuje se u uvjetima izrade jednog proizvoda i masovnog načina proizvodnje. Trošak po jedinici proizvoda = ukupni trošak proizvodnje obračunskog razdoblja / ukupna količina učinka u obračunskom razdoblju
b) elektivna kalkulacija
Primjenjuje se u slučajevima kad se cijene učinaka utvrđuje diferencirano po odjelima, mjestima troška.

2) višefazna djelidbena kalkulacija
Koristi se u slučajevima kada se proizvodi jedan proizvod, ali se proizvodi u više faza. Za svaku fazu utvrđuje se cijena poluproizvoda, dok se u završnoj fazi izračunava stvarna cijena dovršenog proizvoda tako da se podijeli ukupni troškovi dovršene proizvodnje s proizvedenim gotovim proizvodima.

3) kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva
Primjenjuju se odmah kada se na jednom mjestu troška proizvodi nekoliko proizvoda čiji su troškovi zajednički i po sastavu srodni, pa je nemoguće po jedinici proizvoda pojedinačno mjeriti njihov učinak. Troškovi se prate kao zajednički, a razvrstavaju se na učinke pomoću ekvivalentnih brojeva. Ekvivalentni brojevi – izražavaju određeni međusobni odnos – ekvivalentni odnos apsorbiranja troškova između proizvoda.

4) kalkulacija vezanih proizvoda
Koristi se u proizvodnji u kojoj se uz osnovni proizvod proizvodi i nusproizvod (proizvod A, nusproizvod B)